PAKAO ISKRENUTE STVARNOSTI (drugi dio)

Paranoidna shizofrenija obično se manifestira kasnije u životu od ostalih tipova shizofrenije. Karakteriziraju je bolesne ideje, halucinacije, manije proganjanja i sl. Bolesne ideje su pogrešna vjerovanja koja nemaju svoju potvrdu u stvarnosti. Tako bolesnik može vjerovati da ga netko prati, sprema zavjeru protiv njega, prisluškuje telefon, ili vjeruje da mu netko može čitati misli, umetati tuđe misli u glavu ili kontrolirati osjećaje, misli i pokrete, da netko upravlja njegovim ponašanjem nevidljivim magnetskim valovima i sl. Bolesnik može vjerovati da je neka druga osoba kao Isus, neki znanstvenik ili glumac ili da ima neke posebne moći i kontakte s drugim svijetom, da mu ljudi s televizije šalju posebne poruke i drugo.

Halucinacije su vrlo česte u bolesnih od shizofrenije. Slušne halucinacije su najčešće. Najčešće glasovi komentiraju njegovo ponašanje, daju savjete, kritiziraju bolesnika, ili mu nešto zapovijedaju. Rjeđe su vidne halucinacije, što znači da vide stvari koje ne postoje; mogu vidjeti Isusa, čudovišta, vraga i sl. Mogu imati tjelesne halucinacije što znači da imaju osjećaje po tijelu koji nisu izazvani pravim podražajem osjetila, tako mogu osjećati da im nož reže trbuh, struja prolazi kroz noge, nevidljiva ruka ih dodiruje što često povezuju s drugim bolesnim idejama kao da netko utječe na njih u namjeri da ih uništi i sl.

Razvoj katatonog tipa shizofrenije često je vrlo nagao i iznenadan. Kod njega prevladava vrlo izražen poremećaj držanja tijela, izrazita motorna uznemirenost ili pak potpuno ukočenje koje se naziva stupor. Vjeruje se da se iza katatonog stupora vjerojatno kriju intenzivne halucinacije i bolesne ideje.

Hebefrena shizofrenija (grč. hebephrenos – duša djeteta) manifestira se nerazumljivim, nepovezanim, nelogičnim govorom uz posve dezorganizirano ponašanje. Bolesnici koji pate od ovog oblika poremećaja često se hihoću, krevelje, mogu provesti sate i sate razgovarajući sami sa sobom. Razgovori često nemaju smisla, kao što se može vidjeti iz ovog razgovora jednog hebefrenog shizofreničara: «Ne. Nikada nisam bio lud, malo nervozan. Pogledaj moje zube, došao sam popraviti moje zube. Sada idemo na tulum. Jučer sam čuo glasove. Rekli su mi 'Trčim do ljekarne i dolazim kući sutra'. Čuo sam glasove J. B. Scotta i došli su iz zraka. Imamo 39 banaka u tržnoj ulici. Imamo puno vlasništva. Čuj, vodi me doma i dat ću ti tri vreće rublja».

Ako niti jedan od simptoma shizofrenije ne prevladava tada govorimo o nediferenciranom tipu shizofrenije.

Uspješno liječenje shizofrenije jedan je od najvećih izazova suvremene psihijatrije. Postoji nekoliko generacija antipsihotika, ali za uspješno izliječenje važno je aktivno sudjelovanje samog bolesnika.

Jednoj meni dragoj osobi dijagnosticirana je shizofrenija prije puno godina. Još uvijek se bori. Ne znam što je bolje, kad ima dobre faze pa razumije što se događa ili kad je u lošoj fazi, pod antipsihiticima, kao zombi. A ja polagano odustajem od nje...

(dijelovi teksta preuzeti su s nekoliko internet stranica i revije za
psihološku medicinu i primijenjenu psihologiju "Pro Mente Croatica")