22 siječnja, 2007

FEMME FATALE

Evo, baš sam se danas sjetio svoje bivše prijateljice. Pustili su njenu pjesmu na radiju. U srednjoj školi plakala je kad bi ju čula, govorila je da je svaki stih kao da ga je ona napisala. Na kraju je, čini se, uspjela od sebe stvoriti femme fatale, barem za jednog muškarca. Drago mi je zbog nje. I čudim se samom sebi, jer danas nikako ne bismo mogli biti prijatelji. A možda ne bih trebao gledati na prošlost sa današnjeg stajališta - izgubi se kontekst. Ma ni sam više ne znam... Iva, ovo je za tebe.

Ja ne volim supermene, mačo tipove
I ne volim manijake, ego tripove
Ništa mi ne znače face, moćni frajeri
Ali ne dam da me gnjave autsajderi

Ne izlazim sa dječacima i ne volim speed
I kad s njima ja sam sama, između je zid
Ne znam tko sam, koga želim, totalno sam bed
Neki misle da foliram, neki da sam led

Da bar nisam tako zlatna, tako nevina
I da nemam tih sedamnaest glupih godina

Da je meni biti žena, biti voljena
Da je meni jedan dodir iznad koljena
Da je meni drugo lice i da mi je bal...
I da nisam štreberica nego femme fatale


(Crepes Suzette)


Ovdje možete downloadati pjesmu

Nema komentara: