VUKOVAR POST SCRIPTUM

Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom? Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? (Siniša Glavašević)

http://www.un.org/icty/bhs/cases/mrksic/mrksic_main.htm

GUSTAV KRKLEC

Gustav Krklec (1899 - 1970) bio je hrvatski književnik i prevoditelj. Rođen je u Udbinji kraj Karlovca kao sin Gustava Krkleca, stare zagorske korenike, i Hermine Krklec, rođene Wells. Odrastao je u zagorskom selu Maruševec. Njegovo antologijsko pjesništvo konciznog, neposrednog i jasnog izraza očituje vedrinu i životnu radost, ali i metafizičku tjeskobu.


BEZIMENOJ

Starinska ura na ormaru spava.
Kazaljke njene već se rđom žute.
Umorna lampa tiho ocrtava
prostore uske, samotničke pute.

Ja ne znam gdje sam? Nešto tamno slute
umorne oči. Noć je. Topla. Plava.
Tako je teško, kada stvari šute
i kad se miješa prošlost, san i java.

Pa gasim staru lampu, sklapam oči.
Nitko mi neće u posjete doći,
ni tat, ni gost, ni drug, ni draga žena.

Naslonim glavu na krilo samoći
i slušam zvižduk vlakova u noći.
- O gdje si sada, gdje si, Bezimena?


TAMNICA VREMENA - SUSRET

O Bezimena, mi ćemo se sresti
jedanput negdje na dalekoj cesti,

bjegunci bijedni, beskućnici, raja,
bez praga rodnog i bez zavičaja.

I naše oči, nekad žive vatre,
kružit će tuđim krajem ko da snatre.

Naš susret bit će samo ruku stisak.
Trenutak šutnje. Pozdrav. Ili vrisak?

Krvavi vrisak, što su prošli dani
i što smo na tom strašnom putu strani.

---